Agile, Coaching & Mentoring

Agile Coach Confessions: 5 neprijatnih (ali korisnih) situacija iz prakse

Agile Coach Confessions

Biti Agile Coach ne znači da je sve uvek smooth. Ponekad uđeš na Daily i tamo već sedi CEO. Nekad tim odluči da je dokumentacija potpuno opcionalna.
U nastavku je pet stvarnih situacija koje su bile malo neprijatne, ali su donele dobre lekcije o coachingu, timskoj dinamici i tome kako ostati čovek u Agile svetu.

Confession #1: Kada se CEO pojavio na Daily-ju… nepozvan

Jedno jutro tim se ulogovao na Daily Standup — a CEO je već bio tu. Kamera uključena, ruke prekrštene, došao da „samo sluša“.

Zašto je bilo čudno:

  • Tim je od opuštenog postao ukočen
  • Ljudi su počeli da reportuju CEO-u, ne jedni drugima
  • Jedan developer se bukvalno uspravio kao na raportu

Šta je coach uradio:
Posle sastanka, kratki 1-on-1 sa CEO-om:
„Super je što te zanima rad tima — ali Daily je za njihovu sinhronizaciju, ne za performans. Ako želiš uvid, hajde da napravimo poseban feedback session.“

CEO je razumeo i povukao se. Sledeći Daily? Ponovo šale i normalna atmosfera.

Lekcija:
Agile Coach mora da štiti timski prostor — čak i od dobronamernih lidera..

Confession #2: Kada je Sprint Goal postao „uradimo sve“

Na Sprint Planning-u, Product Owner gleda board i kaže:
„Sve ove User Stories su važne. To nam je Sprint Goal.“

Zašto je bilo čudno:

  • Sprint Goal treba da bude jedan jasan fokus
  • Tim je gledao u plan koji ne može da stane u sprint
  • Developeri su već mentalno birali šta će „slučajno“ ispasti

Šta je coach uradio:
Kratak reality check sa timom i PO-om:
„Šta donosi najviše value prvo? Ako ne možemo sve, šta je MVP za ovaj sprint?“

Scope je sužen, definisan je pravi cilj i sprint je imao smisla.

Lekcija:
Agile nije o tome da radimo sve.
Agile je o tome da radimo prave stvari.

Confession #3: Kada je Retro postao terapija

Retrospective je krenuo normalno, a završio se pričom o burnout-u, privatnim problemima i stresu.

Zašto je bilo čudno:

  • Retro treba da se fokusira na način rada
  • Granica između privatnog i poslovnog se zamaglila
  • Ali emocije u sobi su bile realne

Šta je coach uradio:
Pauza:
„Vidim da ima mnogo toga iza ovoga. Retro treba da ostane fokusiran na rad, ali hajde da napravimo prostor i za wellbeing check-in.“

Uvedeni su odvojeni check-in razgovori. Tim je dobio prostor za deljenje, ali i fokus za rad.

Lekcija:
Agile framework je tu za ljude — ne obrnuto.
Balans između strukture i empatije je ključ.

Confession #4: Kada je Scrum Master postao sudija

Usred sprinta, dva developera su se posvađala oko sitnog feature-a.
Tehnička rasprava je brzo postala ego battle.

Zašto je bilo čudno:

  • Konflikt je blokirao rad
  • Nije više bio tehnički problem
  • Napetost je rasla

Šta je coach uradio:
Jedno pitanje:
„Šta je važnije — da pobediš u raspravi ili da tim isporuči value?“

Tišina.
Dogovor.
Rad nastavljen.

Lekcija:
Ponekad Scrum Master ili coach mora da bude mediator.
Jedina bitna pobeda je timska.

Confession #5: Kada je tim odlučio da Agile znači „bez dokumentacije“

Tim ponosno kaže:
„Mi smo Agile. Ne pišemo dokumentaciju.“

Zašto je bilo čudno:

  • Agile ne znači bez dokumentacije
  • Bitne odluke nisu bile zapisane
  • Čak ni developeri nisu bili sigurni u zahteve

Šta je coach uradio:
Reframing:
„Agile nije anti-documentation. Agile je pro-value documentation. Pišemo ono što nam pomaže da radimo bolje.“

Tim je uveo laganu, praktičnu dokumentaciju.
Odjednom — jasnoća.

Lekcija:
Agile je balans.
Ne odbacuj alate koji pomažu timu.


Završne misli

Agile coaching je miks:

  • facilitation
  • coaching
  • change management
  • i dosta slušanja

Framework-i su važni.
Ali ljudi su važniji.

Ostani fleksibilan.
Ostani čovek.
Štiti tim.
Uvek.